Roland Barthes strukturalist i poststrukturalist
Abstract
Roland Barthes (1915-1980) zasnivaće unutar strukturalizma književnu semiotiku ili nauku o znakovima književnog jezika. Semiotika raščlanjuje sistem međusobnih odnosa znakova unutar jednog polja istraživanja, kao i odnose sa onim ko se njima služi. «Mi vjerujemo da govorimo, a to jezik govori nas», isticao je Barthes. Bitni predmet njegove žudnje, u raznim etapama njegovog stvaralaštva, bio je i ostao taj tajanstveni jezik, istovremeno kad i njegov vlastiti jezik pisca. A etape su se nizale jedna za drugom, Barthesu nije ni najmanje smetalo da se mijenja, jedino je tragalaštvo za jednom mobilnom modernošću bilo konstantno. Ako i nije uvijek on započinjao novu djelatnost misli, on je taj koji ju je, u svom domenu, najbolje i ajpregnantnije predstavljao. Želio je da uvijek bude «u odstupnici prethodnice» («à l'arrièregarde de l'avant-garde»).
