Paradigma političke patologije
Abstract
Ponuđena analiza ima za cilj da pokaže složenost društvenih odnosa koji se nameću procesom tranzicije. Najsnažniji dio procesa promjena u društvu danas je onaj koji nosi promjena vlasničke strukture, dakle, same osnove ekonomskog sistema. To nije marksistički pristup već, prije svega, iskustvo promjena koje su se već oslikale na različite načine na društvenoj sceni. Istini za volju pokušali smo osvijetliti barem u naznakama promjene koje nose sa sobom pozitivne efekte, ali i one koje su retrogradne, sa velikim posljedicama koje, opet, na svoj način postaju kočnica društvenog napretka i angažiranja snaga koje bi mogle ubrzati tok događanja. Posljednjih deset godina suočili smo se sa različitim promjenama, od rata i tragedije do onog što u modernom smislu označavamo eufeminizmom tranzicija. Iskustva su značajna, mada parcijalna, dosezi mali a posljedice velike. Nošenje sa stanjem promjena snage progresa podređene su regresivnim, što stvara konfuziju i veliku neizvjesnost. Pozivanje na prošlost je, u stvari, opravdavanje akcija koje su imale velike negativne posljedice bez izvjesnosti i napretka i u vremenu i u prostoru. Zarobljenost u emocionalne, a ne u racionalne okove, stvorila je stanje konfuzije, bezakonja, ništavnosti prava i pravnih normi, razdrobljenost vlasti na parcijalno-teritorijalnu razinu koja se opravdava samim činom postojanja. Promjene su nešto što ide izvan snaga koje misle da ih generiraju. Tokovi su neizvjesni sa nogobrojnim preprekama strukturalne ali i funkcionalne prirode. Život ima svoj smisao, on je utemeljen u nadanju, obećanjima vizionara koji donose nešto što i sami ne razumiju ili ne prihvataju. Ta duokonfuzija je stanje bolesti bosanskohercegovačkog društva ali i njegovih institucionalnih struktura, jer i one su podložne nemiji koja svakim danom biva sve veća. Zato, cilj teksta nije da kritizira stanje, već da ukaže na tok i smjer događanja, da iz druge vizure potakne
snage na promišljanje i činjenje. Ne znam samo da li ima dovoljno snaga i volje da se promjene programiraju i realiziraju u pravcu normalnosti, nasuprot devijantnosti. Iskustvo prakse će to potvrditi, a vrijeme koje je pred nama dokazati.
