Parlamentarni nadzor nad službama sigurnosti
Abstract
Sigurnosna stvarnost je opterećena nizom stvarnih latentnih devijacija, koje mogu biti prepreka građanima da žive u uređenoj sigurnosnoj sredini. U ovom kontekstu je bitno istaći da Bosna i Hercegovina nema razrađenu strategiju sigurnosti. To ukazuje na dostignuti nivo definiranja opće sigurnosti i funkcionisanje poretka.
Ova činjenica ukazuje na dostignuti nivo funkcionalnosti države, koja treba biti oficijelni nosilac sigurnosti i koja daje legitimitet izvršnim organima, među koje spadaju i sigurnosne službe. Sama organizacija i unutrašnje ustrojstvo sigurnosnih službi tekli su saglasno političko pravnim i sigurnosnim promjenama i potrebama.
U teoriji i praksi demokratskog nadzora nad sigurnosnim službama postoje određeni principi kojim se reguliraju demokratski civilno-sigurnosni odnosi: država je jedini akter u društvu koji ima legitiman monopol nad upotrebom sile; sigurnosne službe su odgovorne legitimnim demokratskim organima vlasti, jer je parlament suveren i njemu je izvršna vlast odgovorna za utvrđivanje, primjenu i pregled sigurnosne i odbrambene politike; parlament ima jedinstvenu ustavnu ulogu u smislu odobrenja i revizije troškova odbrane i sigurnosti; parlament ima osnovnu ulogu u smislu proglašenja i ukidanja vanrednog stanja ili ratnog stanja; osoblje sigurnosnog sektora ima pojedinačnu odgovornost pred sudovima za kršenje domaćih i međunarodnih zakona (u vezi sa nesavjesnim postupanjem koje se sankcionira u građansko-pravnim ili krivično-pravnim postupcima); organizacije sigurnosnog sektora su politički neutralne.
