Sufiksacija u italijanskom jeziku

Abstract

Sufiksacija, kao jedan od procesa endogene lingvističke inovacije italijanskog jezika, veoma je zanimljiva za istraživanje kako u dijahronijskom, tako i u sinhronijskom smislu. Budući da se putem sufiksacije mijenja osnova i prelazimo iz jedne u drugu vrstu riječi, ova tipologija tvorbe riječi se pokazuje iznimno plodnom u savremenom italijanskom jeziku. Označavajući sufiks u raznim oblicima u kojima se historijski pojavljuje, studija daje etimologiju, onda kada je utvrđena, te se potom prelazi na izlaganje eventualnih semantičkih varijacija koje postoje među različitim oblicima.