Dejtonski mirovni sporazum i njegova realnost
Abstract
Dejtonski mirovni sporazum je jedan od najvažnijih dokumenata međunarodnog prava poslije Drugog svjetskog rata. Dejtonski sporazum je sačuvao mir, ali zemlja stagnira i neophodne reforme čekaju pred institucionalnim preprekama. Mirovni sporazum je stvaran u veoma nepovoljnim uslovima za Bosnu i Hercegovinu i rezultat je bolnih kompromisa. Pitanje teritorijalne organizacije Bosne i Hercegovine dominantno je političko pitanje već više od petnaest godina. Agresorski rat koji je zadesio Bosnu i Hercegovinu ujedno je bio rat za teritorij u kojem je svaki od tri bosanskohercegovačka naroda nastojao ostvariti kontrolu na što većem području. Opća ocjena većine domaćih političkih analitičara i međunarodne zajednice je da današnja dejtonski ustrojena Bosna i Hercegovina nije najbolje rješenje za njenu budućnost, te da su ustavne promjene koje će zahvatiti i teritorijalni preustroj države neminovne. Rezultat Daytona, čija je nemjerljiva zasluga zaustavljanje agresorskog rata i stradanja nedužnih, danas se najbolje očituje kroz entitetski ustrojenu zemlju, čiji predstavnici vlasti ni nakon toliko vremena ne mogu naći zajednički jezik, a ishod njihove „nediplomatske“ politike su nezadovoljni građani Bosne i Hercegovine. Nepostojanje konsenzusa unutar vladajuće skupine stranaka otežava odvijanje procesa pomirenja. Međusobna politička sukobljavanja stranaka parlamentarne većine sa etnopolitikama i prefksom nacionalnog interesa glavni su faktori destabilizacije Bosne i Hercegovine. Članstvo Bosne i Hercegovine u NATO-savezu i Evropskoj uniji otvorilo bi svim njenim građanima vrata sigurnosti, mira i ekonomske stabilnosti. Samo na takav način u Bosni i Hercegovini neće biti mjesta radikalizaciji, nacionalizmu i destrukciji državnosti.
