Bašagićeva recepcija divanskog pjesništva
Abstract
Bašagićevi esejistički i književnoznanstveni radovi, nadasve doktorska teza Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti (Sarajevo, 1912), predmet su sve naglašenijeg interesa i, polahko ali sigurno, prevladava mišljenje da upravo oni predstavljaju najvredniji dio njegova opusa. Romantičarski orijentalizam, nametljiva sevdalijska vokacija i rodoljubno-prosvjetiteljski pragmatizam nisu u Bašagićevoj poeziji ostavljali dovoljno prostora za razmah autentičnom poetskom iskazu. Drukčiji, u pravom smislu stvaralački lik Mirze Safveta ispoljio se u svesrdnom interesiranju za kulturnu prošlost Bosne i Hercegovine, a osobito za književnu baštinu Bošnjaka i njihova literarna prožimanja s Orijentom.