Velikosrpska ideologija u kontekstu evropske politike prema Bosni i Hercegovini
Abstract
U tekstu je iznesen stav da barbarske metode i konzekvence primjena tih metoda u ljudskom djelovanju ne smiju biti prihvaćene kao osnov budućnosti novih generacija u vidu legaliziranih oblika političkog života i državnog ustroja na lokalnom i internacionalnom nivou. U cilju zaštite žrtve od barbarskih zločina i u cilju kažnjavanja zločina i zločinaca, djela zločina i zločince treba tretirati iznad svega i neizostavno u domenu prava, dakle, u domenu sudske istine i sudskog metoda. Ne smije se dopustiti da žrtva bude obespravljena tako što će pravni domen rješavanja problema biti napušten, ili sabotiran, ili izigran u njegovoj primjeni, da bi potom bio preusmjeren, reduciran i marginaliziran na moralizatorske pr opovijedi, debate i osude, te religijska, akademska i novinarska nadmudrivanja, davanja humanitarne pomoći žrtvi u vidu hrane, odjeće, lijekova i tomu slično – a sve kao surogat, to jest objektivno veoma ograničeno, bolno nedostatno ostvarivanje prava koje žrtva ima u sklopu internacionalnog pravnog poretka. U ovom slučaju, žrtva je punopravna članica Or ganizacije ujedinjenih nacija (OUN), tj. Republika Bosna i Hercegovina (RBiH) i njeni građani. Učinjena je cinična podvala žrtvi agresije, ratnih zločina i zločina genocida upravo strateškim pr eusmjeravanjem rješavanja problema. Internacionalno-pravno jasno definirani i dokumentirani zločin prebačen je iz domena prava u domene moraliziranja, javnih debata, humanitarnih djela i tomu slično. U međuvremenu, nesankcionirani od strane lokalnog (ustavnog) i internacionalnog pravnog poretka odigrali su se i događaju procesi koji imaju formu agresije i produženog genocida nad građanima RBiH, te dovođenja države članice OUN do konačnog, ireverzibilnog uništenja. U toj podvali učestvuju i oni domaći političari koji žrtvu predstavljaju riječima, ali ne i djelima. Sve to doprinosi uspjehu velikosrpske barbarske agresije na RBiH. Od tih grijehova prema žrtvi i internacionalnom pravnom poretku – u koje na prvo mjesto spada odstranjivanje i sabotiranje pravnog metoda – nisu amnestirani niti internacionalni faktori. Naprotiv! Stoga u ovom tekstu autor akcentira ishodište. Pravno mišljenje je polazni, osnovni element političkog djelovanja ili, drugim riječima, pravo je u Bosni i Hercegovini osnov politike u rješavanju problema. Sa zločincima treba komunicirati preko sudova, a ne po „svratištima pored drumova“.
