Arbitraža u anglosanksonskom i kontinentalnom pravu, s posebnim osvrtom na pravne sisteme u Engleskoj i Njemačkoj
Abstract
Savremeni pravni sistemi sporne odnose među strankama rješavaju pred državnim sudovima stvarne i mjesne nadležnosti, izabranim sudovima (arbitražama) ili pred posebnim tijelima (zakonom utemeljenim) koja vrše funkciju posredovanje među strankama. U pravnoj teoriji i praksi poznato je da se spor može riješiti na dva načina: adjudikativnim ili neadjudikativnim postupcima. Adjudikativni postupci su oni koji se vode pred državnim sudom ili arbitražom, oba su ovlaštena da donesu obvezujuću odluku za stranke koja ima snagu izvršne isprave, dok neadjudikativni postupci spadaju u različite oblike alternativnog rješavanja sporova, kao što su mirenje i posredovanje. Naime, arbitražno sudovanje isključivo se temelji na volji stranaka. Arbitražno sudovanje zasigurno ima svoje pr ednosti u odnosu na državne sudove, a te prednosti su,prije svega, u mogućnosti izbora stručnih osoba koje će voditi arbitražu, bržem provođenju postupka, mogućnosti sporazuma o mjerodavnom pravu te u povjerljivosti postupka i dokumentacije koja se koristi u postupku. Kod većine ugovora (međunarodnog karaktera),kao što su kupoprodaja, distribucija, licence, zajednička ulaganja, ugovorne strane imaju bojazan
da se primjenom domicilnog načela u određivanju mjerodavnog prava (u slučaju spora) favorizira jedna od strana, čime je u međunarodnoj ekonomiji arbitraža zadobila veliki značaj. Vrlo bogatu tradiciju u postupcima arbitražnog sudovanja možemo naći u pravnim porecima Engleske (anglosaksonsko pravo) i Njemačke (evropsko/kontinentalno pravo). Za navedene zemlje također je posebno bitno napomenuti da imaju odobruređenu pravnu regulativu vezanu za arbitražno sudovanje, bilo kroz posebne zakonske akte ili u okviru drugih zakona, a najčešće su to zakoni o građanskom postupku. Da se arbitražno sudovanje profiliralo kao važan faktor u „uspostavljanju ravnoteže u međunarodnoj ekonomiji“ najbolje ukazuje veliki broj međunarodnih akata koji reguliraju ovu problematiku u okviru arbitražnog prava: Ženevski protokol o arbitražnim klauzulama iz 1923.godine, Ženevska konvencija o izvršenju inostranih arbitražnih odluka iz 1927.godine, Njujorška konvencija o priznanju i izvršenju inostranih odluka iz 1958. godine itd.
