Mistična iskustva islama i kršćanstva : Rabija 'al-'Adawiyya i Meister Eckhart
Abstract
U religiji i religijskom iskustvu uvijek je riječ o “susretu sa Svetim” – shvaćala se ta “sveta stvarnost” kao sila, kao (osoban) Bog, kao (neosobno) božanstvo, ili neka druga posljednja zbilja. Religija uvijek govori o poruci spasenja i putu spasenja.
Kršćanstvo i islam kao religije koje baštine abrahamsku tradiciju predstavljaju življeni život upisan u srca ljudi, te čine stvarnost koja određuje svakodnevicu velikog broja njihovih sljedbenika. Značajan segment religijskih tradicija čine mistička iskustva koja izražavaju one oblike ophođenja s Bogom pri kojima se radikalno negira svijet i “ja”. Ovdje se ljudska posebnost rastvara i iščezava u beskrajno Jedno božanstva. Mističko iskustvo predstavlja “potajno putovanje” koje se ostvaruje u čovjekovoj duši, putovanje za onim što se oslovljava kao Deus Absconditus. Rabija al-Adawiyya i Meister Eckhart, kao živi sudionici u teorijskom i praktičnom iskustvu misticizma, jesu mistici koji u svom cjelodnevnom iskustvu potiru sebe da bi živjeli za istinu. Oni sukusiranjem božanskog „Ja“ u čvorišnom prostoru vlastite osobnosti vlastiti mikrokosmos usmjeravaju prema metakosmosu, a svoje ograničeno mjesto na obodnici kruga pomjeraju prema beskraju samoga središta kruga. Njihova ljudska intima žeđa da, iz razloga neumoljive ljudske zapitanosti, dozna kako pronaći utočište zbiljske Istine i istinite zbilje Riječi Božije unutar njezinog semantičkog sadržaja i prostora njezinih metafizičkih znakova, simbola i metafora.
