Vlast, građanstvo i sloboda: od političke kontingencije do transformacije političkog

Abstract

U političkoj praksi demokratskih država ponekad je teško pomiriti interese građana i volju državne vlasti. Štaviše, nerijetko se događa svojevrstan paradoks, a producira ga pogrešno tumačenje prava na slobodu okupljanja i udruživanja koje demokratska vlast garantira građanima. Takvim kontroverznim poimanjem slobode okupljanja gubi se granica između nenasilnog aktiviteta i političkog nasilja u demokratskim režimima vlasti. To može inicirati nasilne proteste građana protiv državne vlasti. Kada građanska neposlušnost preraste u političko nasilje, uvijek je na djelu detroniziranje i propadanje demokratskog procesa. Zloupotreba prava na slobodu okupljanja može trajno destabilizirati politički poredak i producirati strah od nasilja depersonalizirane mase. Nasilne proteste građana u demokratskim državama često prikriveno režiraju konkurentske političke grupe kako bi realizirale svoje posebne zahtjeve ili iznudile smjenu izabrane vlasti i raspisivanje prijevremenih izbora. Međutim, političke partije više nisu suvereni reprezentanti volje građanstva u epohi policentrične politike, već se pojavljuju i drugi predstavnici partikularnih interesa građana kao akteri u političkom procesu. Javni aktivitet društvenih pokreta i interesnih grupa u savremenoj politici itekako je osnažio sveukupnu moć građana i proširio milje temeljnih političkih sloboda, ali je zato uveliko povećao antinomijsku napetost između potreba građanstva i volje vlasti.