Značaj obnove bosanskohercegovačke državnosti na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a
Abstract
Održavanje prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a u Mrkonjić-Gradu 25. i 26. novembra 1943. godine historijski je događaj za Bosnu i Hercegovinu jer su na tom skupu predstavnici svih naroda u Bosni i Hercegovini prvi put nakon 480 godina, od kada je Bosna izgubila svoju državnost padom pod Osmanlije 1463. godine, sastali da slobodno i svojevoljno odluče o njenoj sudbini. U tom smislu 173 vijećnika koja su izabrana od 247 delegata ZAVNOBiH-a zauzeli su stanovište o Bosni i Hercegovini formulacijom sadržanom u Rezoluciji ZAVNOBiH-a pod tačkom 5. u kojoj je izražena volja naroda u Bosni i Hercegovini da njihova zemlja – koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska nego i srpska, i hrvatska, i muslimanska – bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina, u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost Srba, Muslimana i Hrvata, čime je proklamiran princip idealnog suvlasništva na teritoriji Bosne i Hercegovine. Ovaj princip, s druge strane, znači da nijedan narod koji u Bosni i Hercegovini živi neće imati ekskluzivitet ni na jednom njenom pedlju. Time su udareni temelji novovjekovnoj državnosti Bosne i Hercegovine. Ova državnost je ostvarivana u jugoslavenskoj federaciji, ali se u situaciji jugoslavenske krize koja je završila disolucijom pokazala kao najbitnija činjenica za put Bosne i Hercegovine u nezavisnost, što je uslijedilo početkom 1992. godine.
