Komunikacijske strategije

Abstract

Komunikacijska kompetencija je neizostavna sastavnica u području primijenjene lingvistike te ju se smatra nadređenim pojmom različitim kompetencijama, poput gramatičke, sociolingvističke, strategijske i dr. Iako će se ovim člankom dati uvid u različite modele komunikacijske kompetencije, naglasak će biti na strategijskoj kompetenciji, odnosno strategijama kao mehanizmima koje govorniku omogućuju svladavanje poteškoća prilikom sudjelovanja u komunikacijskom procesu. Upravo zbog raznolikosti pristupa i modela, nerijetko dolazi do preklapanja i nejasnoća u korištenju terminologije. Stoga je cilj ovoga rada rasvijetliti tu tematiku pružanjem sustavnoga pregleda povijesnoga razvoja komunikacijske kompetencije, modela prema različitim autorima te sadržajnoga uvida u različite pristupe, poput tradicionalnoga i psihološkoga. Komunikacijske strategije, kao sastavnice strategijske kompetencije, učestalo su korišteno jezično sredstvo u svakodnevnoj komunikaciji, a govornici im pribjegavaju kako bi održali komunikacijski tijek i uspješno prenijeli poruku. Dijele se na strategije postignuća (kompenzacijske strategije), koje se smatra pozitivnima zato što govornik ustraje na rješavanju postojećega problema, te na strategije izbjegavanja koje se gleda negativno zbog toga što govornik izbjegava rješavanje komunikacijskoga problema te ne pokušava prenijeti poruku. Važno je istaknuti i afektivne čimbenike koji izravno utječu na jezični odabir i ponašanje sugovornika gdje se, primjerice, odlučuju na uporabu najučinkovitije strategije kako bi nadoknadili nedostatak jezičnoga znanja ili razgovor privode kraju davanjem izričito kratkih odgovora. Dakle, interakcija među sugovornicima različitih razina znanja jezika dokazuje da su komunikacijske strategije vrijedan i često korišten alat za održavanje razgovora kako bi se postigao cilj, tj. prenijela poruka.