Sigurnosni aspekti protesta

Abstract

Namjera autora je da na primjeru posigurnjenja protesta ukažu na pojavu destruktivnih tendencija koje dominantno determiniraju posljednju deceniju. Pravo na proteste, kao jedno od fundamentalnih ljudskih prava zagarantiranih nizom međunarodnih konvencija i deklaracija, neprikosnoveni je temelj demokratskih procesa. Podsnažnom influencijom događaja od 11. septembra 2001. godine, koji su doprinijeli determiniranju sigurnosti kao prioriteta u odnosu na slobodu, percepcija protesta je esencijalno izmijenjena. Protest je, naime, izložen procesu posigurnjenja, što implicite znači da je percepcija protesta kao prava na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja sa drugima supstituirana percepcijom protesta kao prijetnje sigurnosti. Opravdanje za ovakvu tvrdnju autori nalaze u sve evidentnijem zakonskom ograničavanju prava na proteste u zemljama širom svijeta, kao i u recentnoj afirmaciji policijske taktike upravljanja protestima pod nazivom „preventivno hapšenje“. Elaboracijom ovih pitanja autori alarmiraju na pojavu autoritarnih elemenata u demokratskim državama, što neminovno vodi narušavanju balansa između slobode i sigurnosti, odnosno procesima dekonstrukcije bića sigurnosti, kao primarne socijalne potrebe čovjeka i uslova opstanka i egzistencije uže i šire društvene zajednice.