Kriza znanja u našem vremenu
Abstract
Filozof našeg vremena iz Skopja Hasan Džilo konstatira da racionalno znanje podrazumijeva „sabiranje uma“[1] i to na specifičan način – način da kod neke odluke i promišljanja nekog stava čovjek nastoji sabrati sve elemente tog čina, ali tako da se u odluku o tome ne preliju emocije ili da se sve to ne prelije izvan racija, te tako ne dovede do nepredvidivih posljedica. Tad kažemo da djelujemo i znamo svijet racionalno kontrolirati. Racionalno poseže za razumom kao glavnim kriterijem ili „arbitrom koji će biti u situaciji da kontroliše svu našu unutarnju i spoljašnju stvarnost…razum obrađuje, filtrira, raščišćava, prihvata, odbacuje, opravdava…po inerciji svog izbora koji nije ograničen, ne pokoravajući se nikakvim unutarnjim pozivima. Racionalitet odatle pokušava prekriti ili obujmiti čitav život i čitavu stvarnost.“[2] U toj situaciji, a ona je najčešća naša svakodnevna iskustvenost i praksa, sve stvarno se proglašava racionalnim, to jest sve racionalno se proglašava stvarnim. I racionalno počinje pretezati, dominirati, biti vodeće u gotovo cjelokupnom savremenom životu. Pa se sve realno opravdava racionalno. Čak i ratovi, genocidi i pogibelji i štetne proizvodnje (nuklearna oružja i oruđa) i otrovi za planetu Zemlju i baš sve se racionalizira i time opravdava kao realno i racionalno moguće. Milioni izbjeglica, milioni odbačene djece, pokolji, pogrešni lijekovi, uništeni prirodni resursi se smatraju realnim te racionalnim i umnim, jer ako sva stvarnost može ući u razum i stati da se ne prelije u izvanracionalno niti daleko izvan, kako mnogi moderni pragmatski filozofi smatraju, onda izvan racionalnog i izvan razumskog područja ništa više ne postoji, naša savremena stvarnost sva je u razumu, unutar racija, sve u nju može stati i biti promišljeno, stoga se ona ne treba i ne može okrenuti unutra ka sebi, ali ako se počne prelijevati vani izvan racija i izvan uma, najčešće većina ne zna šta bi sa tim prelivenim?!
[1] Pogledati kolumnu u listu „Preporod“ od 1. jula 2018. godine, strana 25.
[2] Ibidem.
