Freudova filozofija psihoanalize
Abstract
Autori svojom kolegijalnom saradnjom iz psihološkog i filozofskog aspekta u ovom radu žele da obilježe osamdesetu godišnjicu od smrti istaknutog mislioca i istraživača Sigmunda Freuda (1856–1939, London), bečkog i uopšte svjetskog psihoanalitičara, neuropsihijatra, uz modifikacije od njegovih saradnika i studenata. U raspravi se rasvjetljavaju pojmovi nesvjesne motivacije, konflikta i simbolizma, što predstavljaju proizvod analize brojnih teza i hipoteza koje je Freud imao u toku liječenja bolesnika, u prvom redu neurotičara. Također se analiziraju Freudova ispitivanja koja svjedoče da ništa u psihičkom životu nije slučajno, a posebno takve pojave i fenomeni koji se ne mogu objasniti drugačije nego činjenicama prisutnim u jasnoj i razgovijetnoj svijesti koje nadilaze saznanja nesvjesne psihe. U tom kontekstu autori su došli do saznanja da svjesna djelatnost u Freudovom mišljenju zauzima manji dio psihičkog aparata, a s druge strane, veći dio sačinjavaju nesvjesni impulsi, tendencije koje u suštini upravljaju čovjekovom sviješću i ponašanjem. Zbog svega toga Freudova psihoanaliza kao teorija predstavlja proizvod jednog istaknutog genija, radikalnu prekretnicu u psihologiji. U tom pravcu Freudova istraživanja iz oblasti psihoanalize predstavljaju doprinos futurologiji, tj. disciplini koja se bavi znanstvenim istraživanjem budućnosti liječenja kompleksnih duševnih bolesti.
Autori su poseban dio rada posvetili tematskim cjelinama frojdo-filozofiji, frojdo-marksizmu, psihoanalitičkoj teoriji, te problemu ega, super-ega, ida, Edipovog kompleksa i drugim važnim pitanjima iz svijeta psihološko-filozofske elaboracije psihoanalitičke teorije čovjeka i društva. Zato ovim radom želimo na pregledan način predstaviti ključne komponente Freudovog psihoanalitičkog opusa, sa ciljem da na elementaran način upoznamo, prije svega, širu omladinsku populaciju, kao i da podsjetimo starije poklonike učenja ovog svjetskog znanstvenika.