Bošnjačko iseljavanje podijeljeno obavezom hidžre i svjetovnim razlozima emigriranja
Abstract
Otpočetka austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini kod Bošnjaka se razvilo nepovjerenje u namjere stranih okupacijskih vlasti. Zbog surovih postupaka, posebno u prvo vrijeme vojne uprave, započelo je iseljavanje Bošnjaka prema Rumeliji, Anadoliji i arapskim zemljama Osmanskog Carstva. Smirivanju stanja u zemlji postepeno je doprinijela umjerenija politika Austro-Ugarske prema bošnjačkom stanovništvu. Međutim, nekoliko dubljih unutrašnjopolitičkih kriza, završno sa aneksionom kao međunarodnom krizom, pokretalo je nove velike talase iseljavanja Bošnjaka u Osmansko Carstvo. Oni su se iseljavali zbog njihovog shvatanja obaveze hidžre (hiğrä), iseljavanja zbog vjerskih razloga: smatrali su da ne mogu živjeti kao muslimani pod kršćanskom okupacijskom vlašću. Nisu pomagale upute (fètva), poruke (risála) ni apeli muslimanskih vjerskih autoriteta, da ne moraju krenuti u hidžru. Ipak, organizirano djelovanje bošnjačkih, muslimanskih vjerskih učenjaka (ulema) značajno je utjecalo na smanjenje broja Bošnjaka zainteresiranih za iseljavanje u Osmansko Carstvo. Kod nekih drugih Bošnjaka preovladavali su praktični razlozi iseljavanja – nada u bolji život i planovi za novi početak.
