Bosanskohercegovačka dijaspora u vrtlogu globalnih migracija: izazovi i šanse za Bosnu i Hercegovinu

Abstract

Jedna od posebnosti vremena u kojem živimo, često nazivanog era globalizacije, jesu skoro neograničene mogućnosti novih, ranije nepostojećih, formi suradnje i razmjene između ljudi, institucija i država, ne samo na lokalnom i regionalnom nego i na širem, globalnom nivou. Međutim, kada govorimo i pokušamo definirati globalizaciju, globalni procesi se vrlo često svode tek na puku razmjenu i protok roba, usluga i kapitala. Ono što se pritom ispušta iz vida jeste da se, paralelno sa ovim razmjenama, odvija mnogo interesantnija i manje regulirana razmjena informacija, ideja i znanja, vrijednosti koje (još) nisu svedene na jednostavan status robe. Ovakvi globalni procesi, u idealnim uvjetima, nadilaze tradicionalna ograničenja bazirana na prostoru, vremenu i društveno-političkim barijerama. Bosanskohercegovačka dijaspora – sa preko milion ljudi u nekih stotinu zemalja svijeta –  poseban je primjer globalnog (pro)toka ljudi i ideja i primjer kako ovi tokovi direktno utječu na zemlju porijekla (npr. odnos između tzv. brain drain i brain gain fenomena).

Ovaj članak[1] razmatra na neke od važnijih izazova i potencijalnih šansi koje globalni tokovi predstavljaju za Bosnu i Hercegovinu i njenu (naučnu) dijasporu. Također se osvrće na društveni i humani kapital bosanskohercegovačke dijaspore i mogućnosti njegovog „ulaganja“ u Bosnu i Hercegovinu te nudi prijedloge za buduću suradnju i povezivanje naučnika iz dijaspore s kolegama i institucijama u BiH.

*Hariz Halilović/ch je doktorant na Melbourne University, predavač sociologije i socijalne antropologije i istraživač pri Globalism Institute.

[1] Članak je baziran na autorovom izlaganju na 1. Kongresu b-h dijaspore održanom od 15.-17. septembra 2006. g. u Sarajevu.