Pridržavanje principa pravičnosti u provedbi porezne reforme s osvrtom na (ne)pravičnost poreza na dodanu vrijednost
Abstract
„Financijska znanost do danas nije dala odgovor na niz pitanja koja se postavljaju pri traženju rješenja problema kako u praksi ostvariti tu redistributivnu funkciju poreza - kojem vremenskom razdoblju i u kojoj mjeri. Naime, određeni željeni redistributivni efekti u ekonomskoj snazi poreskih obveznika mogu se postići u kraćem vremenu primjenom viših poreznih stopa ili u dužem razdoblju primjenom nižih stopa."[1]
Pravičnost u oporezivanju znači da su svi poreski obveznici podložni oporezivanju srazmjerno njihovoj poreskoj snazi.
U cilju postizanja socijalne pravičnosti, savremene države primjenjuju nejednak tretman prema nejednakim obveznicima sa aspekta njihove poreske sposobnosti. U pravilu, se na pojedine kategorije obveznika, slabije ekonomske snage, odnosno poreske sposobnosit primjenjuje određeni spektar poreskih olakšica i izuzeća od oporezivanja, dok se na izvjesne kategorije obveznika, u pravilu ekonomski snažnije, primjenjuje progresivno oporezivanje.
Korigiranje nepravičnosti poreza na dodatnu vrijednost je, u ograničenom obimu, ostvarivo primjenom diferenciranih poreskih stopa, potpunih i/ili djelimičnih poreskih izuzeća, ali se radi postizanje socijalne pravde kao krajnjeg ishodišta procesa oporezivanja, veoma često pristupa korištenju vanfiskalnih instrumenata, odnosno primjeni mjera socijalne politike.
[1] Jelčić, Božidar, Lončarić-Horvat, Olivera, Šimović, Jure, Arbutina, Hrvoje, Financijsko pravo i financijska znanost, Narodne novine, Zagreb, 2002., str.177.
