Položaj lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini prema predloženim zakonskim rješenjima
Abstract
Lokalna samouprava u Bosni i Hercegovini je, van sumnje, nedovoljno razvijena. Postojeći problemi su višestruki: složeno ustavnopravno uređenje, organizacija i vršenje vlasti, problemi u domenu nadležnosti općina i gradova, financijske nemogućnosti, nedostatak tradicije te postojeće političke nestabilnosti. Važno je istaći dvije činjenice: prvo, saglasnost na nivou entiteta da se potpunije zakonski normira lokalna samouprava i drugo, bitna novina za osiguravanje stabilnosti i daljnjeg razvoja lokalne samouprave predviđena pravna zaštita lokalne samouprave.
Kako se posljednjih deset godina posebno aktualiziralo uvođenje pojma «evropski demokratski standardi», tako se u praksi evropskih država i njihovih međudržavnih asocijacija insistira na razvoju lokalne samouprave, kao bitnom kriteriju za ocjenu stanja demokratizacije u određenoj državi i njenom prijemu i tretmanu u međunarodnim organizacijama. Usklađivanje lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini sa gore navedenim pojmom «evropskih demokratskih standarda» presudna su tri momenta: nadležnost, financiranje i kontrola lokalne samouprave prvo na lokalnom, a zatim na regionalnom nivou.
U sadašnjoj organizaciji općina u Bosni i Hercegovini prisutne su dvije dodatne karakteristike: prvo, isti pravni i ukupni društveni tretman općina u BiH bez obzira na drastične razlike u veličini, broju stanovnika ili ekonomskoj snazi. Drugi organizacioni problem općina jeste teritorijalna podijeljenost pojedinih općina između dva entiteta. Prednost treba dati manjim jedinicama lokalne samouprave uz mogućnost saradnje više općina prilikom vršenja značajnijih javnih poslova upravo zbog iskorištavanja financijskih, kadrovskih i tehničkih prednosti.
Prema sadržaju i načinu izražavanja načela razvoja i zaštite lokalne samouprave, odredbe Evropske povelje nemaju karakter pravila direktne i izvršne primjene, radi se o pravilima koja se razrađuju kroz zakonodavstvo svake pojedine države.
Trenutni politički ambijent nije povoljan za razvoj lokalne samouprave. Pravno je nesiguran položaj općine i grada, vrlo je velika nadležnost kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine uz malu i nejasno definiranu nadležnost općina, nedovoljno je razvijena društvena svijest o mjestu i ulozi lokalne samouprave, a ni državne vlasti nisu dovoljno spremne da pomognu razvoj lokalne samouprave. Cilj nije u samoj redistribuciji vlasti između nivoa države, entiteta, kantona i općine, već u lociranju vlasti u općinama i regijama.
Ograničen je karakter reforme lokalne samouprave zbog postojanja restriktivnih odredbi važećeg ustava, nemoguće je postojanje promišljenog i dugoročnog koncepta lokalne samouprave bez prethodne konstitucionalizacije cijelog sistema. Navedeno treba imati u vidu s obzirom na opredjeljenje za uključivanje Bosne i Hercegovine u evropske integracije i postizanje kriterija za procjenu ispunjenja uslova prijema.
Jedno od mogućih rješenja mogao bi biti zakon o lokalnoj samoupravi na nivou države Bosne i Hercegovine, sa određenim načelima za cijelu državnu teritoriju koji bi bili operacionalizirani u entitetskim i kantonalnim zakonima.
